Život nam katkad zadaje udarce na koje nismo spremni.
Jedan od takvih udaraca bio je Brankin odlazak: iznenadan, neočekivan, gotovo nestvaran. Ostala su lijepa sjećanja, neizrečeni razgovori, nedovršeni planovi i velika praznina u svima nama.
Branka Bedrina Jakičić rođena je 16. listopada 1975. godine. Djetinjstvo i mladost provela je u Puli. Nakon završetka osnovne škole, 1990. godine upisuje Opću gimnaziju u Puli, koju je završila 1994. god. Stručni studij za medicinsko-laboratorijskog inženjera završila je 1999. godine. Pripravnički staž odradila je tijekom 1999. i 2000. god. u Općoj bolnici Pula, na Odjelu za kliničku citologiju. Zaljubljuje se u citologiju pa tamo kasnije nastavlja i raditi. U jesen 2000. god. upisuje dvosemestralni tečaj za citotehnologa kojeg uspješno završava pred ljeto 2001. godine.
2003. godine vjenčala se za supruga Vilka Jakičića i u tom je braku postala majka dviju kćeri: Ire rođene 2005. god. i Ine rođene 2008. godine. Nakon vjenčanja obitelj je više godina živjela u Poreču. Branka je nastavila svakodnevno putovati u Pulu na svoj Odjel za kliničku citologiju, vrijedno je usvajala stručna znanja i težila izvrsnosti. Nakon većeg broja godina obitelj se doseljava u obiteljsku kuću u Puli.
Branka je svoju radnu karijeru provela radeći u Odjelu za kliničku citologiju, a nakon objedinjavanja dvaju odjela u Odjelu za patologiju i citologiju OB Pula. Po obrazovanju prvostupnica medicinsko-laboratorijske dijagnostike/citotehnolog, u skriningu PAPA nalaza dala je značajan doprinos otkrivanju premalignih i malignih bolesti vrata maternice u Istarskoj županiji. Godine 2017. položila je ispit QUATE te je stekla europski certifikat osposobljenosti za skrining PAPA razmaza.
2004. godine postaje Glavna inženjerka Odjela za kliničku citologiju, a tu je funkciju obnašala sve do 2019. god. Nakon objedinjavanja Odjela za kliničku citologiju i Odjela za patologiju u zajednički Odjel za patologiju i citologiju, na mjestu zamjenice Glavne inženjerke Odjela ostaje do 2021. god. Nakon prestanka ove funkcije, s puno entuzijazma posvećuje se edukaciji novih djelatnika i sustavu kvalitete. U vrijeme COVID krize, ali i kasnije, uključivala se i pomagala u radu mikrobiološkog laboratorija na Odjelu za infektologiju OB Pula.
2023. godine, na Filozofskom fakultetu u Puli, uz rad stječe pedagoške kompetencije predavača. Uskoro se, kao vanjski suradnik, uključuje u nastavu i edukaciju prve generacije zdravstveno-laboratorijskih tehničara Medicinske škole u Puli. Učenike je rado dovodila na Odjel, u laboratorije, da osjete koliko je posao laboranta zanimljiv i važan. Učenici su je poštovali i cijenili.
U listopadu 2025. godine, na 2. zajedničkom skupu hrvatskih društava za patologiju i citologiju, održala je svoje posljednje aktivno predavanje pod naslovom ”Vanjska kontrola kvalitete (EQA) u citološkoj dijagnostici – iskustvo i poboljšanja u našem laboratoriju”. Naime, u procesu poboljšanja kvalitete citoloških uzoraka bila je angažirana tijekom posljednjih nekoliko godina. Jedan od neostvarenih planova bio je da Branka iskustva iz našeg citološkog laboratorija prezentira na Europskom citološkom kongresu u listopadu 2026. god. u Antwerpenu u Belgiji.
Branka je bila pravi zaljubljenik u laboratorijski rad. Kako je sama govorila, uvijek i iznova bi odabrala upravo to zanimanje. Bila je osoba koja je brzo i logično shvaćala radne procese, nove metode, neumorno je, vrijedno i predano radila i u svemu je težila izvrsnosti. Nikad joj nije bilo teško priskočiti kolegama u pomoć, prekinuti svoj posao, pomoći drugome i ponovno se vrlo koncentrirano vratiti svojem poslu. Rado je razmjenjivala i dijelila znanje, kako s liječnicima, tako i s kolegicama citotehnolozima. Činila je to na jednostavan i zanimljiv način, bila je odličan edukator. Svoj rad i radne procese preispitivala je kontinuirano, znala je da kroz kontrolu rada i ispravljanje grešaka dolaze bolji rezultati. Kao kakav uporan detektiv tražila je uzroke u predanalitici i pokušavala iz raznih kuteva sagledati i pristupiti radnom procesu ne bi li dovela do njegovog poboljšanja. Nove metode, posebice imunocitokemijske pretrage, bile su joj izazov te se zadnjih godina s puno entuzijazma priključila sustavu vanjske kontrole imunocitokemijskih metoda što je urodilo ne samo poboljšanjem metoda, već i novom stručnom suradnjom s Londonom i Ljubljanom. Prema radu i radnom prostoru odnosila se savjesno i odgovorno, ostavljajući ga uvijek urednim i čistim.
Branka, hvala ti za sve lijepe trenutke, sva znanja i osjećaje koje si dijelila s nama nastojeći u svemu naći nešto dobro.
Ostat ćeš zauvijek u našim srcima!
Tvoji kolege s Odjela za patologiju i citologiju Opće bolnica Pula i tvoji kolege iz Hrvatskog društva histo i citotehnologa.